Wohooo, opet je srijeda, znači Mrak komba večeras! No, wait! NEEEEEEEE! 🙁 Mamaaaa, neće me više grančice milovati, nogice više neće biti mokre, nema više plivanja u lišću, ubitačnog štreberskog makadama, fulavanja puteva, ljubljenja drveta, proklizavanja prema potočiću…
Zar je moguće da je prošlo već sedam tjedana od onog prvog JGL-a i noćnog Markuševca, zar sam s Brezaka visila prije točno mjesec dana, prema Tustome vrhu dušu dala prije 3 tjedna, skrenula ispod Bikčevićeve (da, vjerovali ili ne! 🙂 ) prije 2 tjedna, a prošli tjedan trčala u gojzericama jer sam nakon 5 mjeseci shvatila da imam patike koje mi nisu dobre za cirkulaciju??! Eh da, Soldo, itekako je moguće. Svim dobrim stvarima dođe kraj …ili su na pauzi do 2019. 🙂
Pa rezimirajmo.
Mrak komba, 5. kolo, srijeda 24.1.2018. (Grlo/Glog-Tusti vrh-Cer (niži vrh)-Grafičar)
Istraživanje za ovu trku bilo je u nedjelju prije, s planom da me bolja polovica vuče i da napokon dam sve od sebe. Yeah, did not happen. 🙂
Na upriću Plava peć-Tusti vrh vukla sam se ko krepalina, smijala izvana, plakala iznutra i ponavljala svoju standardnu mantru:
(Photos by Matej Ivančić)
Na trci sam na istom tom dijelu ponavljala istu tu stvar, a situaciju nisu olakšale ni one puste lampadine koje su se već tada penjale prema Ceru. E ljudi, kako vam to uspijeva i s koje planete ste vi došli? A u cilju me čak oprala neka tugica jer, pazite ovo, nismo se izgubile, sve je bilo po pe es-u, a i #ovajputnismozadnje. Mohoohoooolim?! Oujea! 🙂 Svejedno, neki čudni osjećaj…ipak ganjam zadnje mjesto. 🙂
Mrak komba, 6. kolo, srijeda 31.1.2018. (Parking Bliznec-Pilana-Tigrovo oko-Snježna kraljica)
Bila je to laganini noćna šetnjica Bikčom, svima nam poznatom stazom…no mi smo uredno uspjele lijepo skrenuti s nje i prije mjesta gdje se i trebalo skrenuti. Ćakulica čini čuda. 🙂
Mrak komba, 7. kolo, srijeda 7.2.2018., Jutarnja Gelender Liga
Priroda je napokon odlučila pružiti pravi mrakkombovski štimung – kako čujem, proteklih godina na stazama je mračnjake dočekivao minus, led, snijeg. To se jutro probudih u 4, pogledah kroz prozor, i vratih u krevet…”Sad ću. Evo sad ću. Oću majkemi. Nema veze šta pada snig. Nije t-t-t-oliko h-h-h-ladno. Šta mi ovo treba? Kome ja šta dokazujem? Ajme šta je toplo ispod jorgana…apćiha! U! Možda imam fibru! To je opravdani razlog za ne ić na Sljeme u 5ipo zjutrih (not!). Nemaš fibru, ne bulazni, diž’se!” Iiii 5 sekundi poslije…:)
…navukla sam na sebe 2 para tajica, 3 majice, dvoje čarape, gojzerice, jaketu, rukavice, buff priko usta, traku od flisa na glavu, kapu od flisa priko trake od flisa, kapuljaču od jakete priko kape od flisa…izašla vani i…skuvala se! :)) Ali, da ću ja išta od toga micat, nema šanse, uznojila bih se još više. I u tom sam tonu skakutala centrom Zagreba, u 5 ujutro, do meeting pointa s mojim Leptirićem, na 15 minuta raniji start (to je za nas sporiće :)).
A na stazi, kad pomislite da mala cerebralna lajavica i dalje spava, ona se baš, eto, probudi:
– hodaj uspravno; potrči malo; koliko ovo traje, ma jel se staza produžila?!
– a mogla bi se ti malo i umorit, a?
– makni se ljudima bržima od sebe!
– ne stoj predugo sa strane utabane staze
– posli ćeš se igrat sa snijegom
– zašto ona ne nosi kapu?!
– wow, svi su u flowu
– opet ne znaš koristit posuđeni Garmin. 🙂
Vrijeme: 17 min duže nego prije mjesec dana. Pitam se koliko je objektivno otpalo na snijeg, koliko na igranje u snijegu, koliko na razmišljanje o snijegu. 🙂
Mrak komba, 8. kolo (Talani-Zavurt-Mrzlak (odmorište)-Grafičar)
Istraživanje za ovo kolo je baš bilo fora. Tolika fora da nam pola toga nije ni trebalo. 🙂 Vremenske (ne)prilike izmijenile su start staze tako da umjesto istraženog Koprivnjaka (onog nesretnika koji me je za istraživanja 3. kola odveo do još nesretnije ograde vrapčanske streljane), KT1 je bio na Zavurtu.
Di je Zavurt i jel se to jede?? 🙂
No nema veze, za ovu trku je zaista najbolje bilo to (nepotrebno) istraživanje gdje smo Leptirić, onaj Reflektor s Blaterse 🙂 i ja uživali u snježnim radostima, s kućna-radinost omotanim nogama (u nedostatku gamaša), gubili se po markiranim putevima, a sve pod izlikom “od snijega se ništa ne vidi.” 🙂 I da, Dalmatinki pokazivali kako auto proklizava na snijegu. Not funny, Reflektoru! 🙂
(Photos by Daniel Linšak)
I nakon svega ovoga, sutradan objava da se mijenja start staze i KT1. Morala sam uzet Normabel. (Kiddin’!) 🙂
Na trci standardno – svi desno, mi ravno. 🙂 Okolnim putevima smo došli do KT2, a one uzbrdice do Grafičara mi je više navrh glave…there, I said it! 🙂
A u cilju, pak, mixed feelings.
Valjda je to tako sa stvarima koje ispunjavaju srce,
odmaraju um, jačaju duh, ali crpe tijelo.
U cijeloj ovoj Kombinaciji pamtit ću najviše tu srijedu 17.1.2018., 4. kolo, kad se družba od pet šašavica pokušala dočepati krajnje točke čudnim krivim, nakrivljenim putevima i uživati u cijelom tom procesu, bez obzira koliko težak bio.
Jer i kad mislite da ste izgubljeni, da izlaza nema…sami niste. I uvijek će biti netko tu da vas dobro nasmije. Ili vesela družba ili vi sami.
A zaključci i lessons learnt?
1. Trenirati: uzbrdo, uzbrdo, ravno, nizbrdo, uzbrdo, uzbrdo, have I mentioned uzbrdo?
2. Naučiti: orijentaciju
3. Sanirati (zadobivene) fizičke boljke: koljena (čučim i jaučem), istegnuta prepona, bol u peti, zglobovima, natučeni prsti lijeve noge, cirkulacija….kmeee kmeee kmeee…baci se u bazen, idi na jogu i sve će proć! 🙂
4. Skinuti barem dio ove vriće kumpira koju nosam sa sobom cijeli život…zglobovi i koljena će biti zahvalni.
5. Last but not least: odgovoriti na pitanje “Zašto nikada ne dajem sve od sebe na trkama?” (Tema za neku drugu blog objavu – kad pronađem odgovor i promijenim obrazac).
A kako li sam uopće završila na Mrak kombinaciji i što mi to treba? Citirat ću samo Alberta Einsteina:
“I have no special talent. I am only passionately curious.”
Vidimo se sljedeće godine! 😉
No Comments Found